A

AMAJLIJA, AMULET, TALISMAN – rijedak predmet kojemu se pripisuje magijsku, najčešće zaštitnu moć. Često ga se nosi obješena o vrpcu oko vrata. Po tome je, ali i po značenju, protooblik medaljona.

AMBLEM, AMBLEMATIČNOST – (fran. embleme) znak nečijega društvenog položaja (plemićki grb) ili pripadnosti (zastava i grb države), ideje (križ) ili misije (crveni križ). Utemeljen je na tradiciji i određen tradicijom, ili ovjeren propisom nadležne ustanove (statuta). Amblematičnost: težnja znaka za pretvaranjem u stabilan amblem.

APLICIRANJE – (lat. applicatio = priljubljivanje, dodavanje) tehnološki postupak kojim se na temeljnu podlogu pričvršćuje plošni dodatak ili detalje rađene u drugome materijalu (na medalji: drugom kovinom, emajlom, i si.). Od istoga korijena (na temelju slična postanka) nastao je i pojam plaketa.

AVERS – (prema lat. versus = istinit, pravi) prednja, naslovna strana medalje što određuje njezino denotativno, tj. osnovno značenje. U novca, to je »glava«, tj. ona strana kojom se određuje pripadnost novca. Suprotna je strana revers (u novca i »pismo«) koji sadrži obavijesti ili simbole konotativna značenja. U uporabi su i nazivi »lice« i »naličje« – značenjski nepogodni, jer se značenja aversa i reversa nadopunjuju, a ne suprotstavljaju.

AUTORSTVO MEDALJE – signirano je, najčešće, samo monogramom ili, zbog skučena prostora, potpuno nesignirano. Monogram autori najčešće oblikuju u specifičan znak – signum.

B

BARELJEF – (fran. bas-relief) izrazito plitak reljef, što je osobina me-daljerstva, napose pri otkovu u plemenitim kovinama. Na kamenim reljefima pojavio se već u kulturama drevnoga Egipta i Asirije.

BEDŽ – (engl. badge = značka, dugme, puce) jednostavna plošna značka s nekonvencionalnom devizom ili ikoničkom porukom. »Puceta što govore« pojavila su se u tinejdžerskoj avangardnoj kulturi Zapada u krilu tzv. bitnika ili hipy-naraštaja. Pripada pop-kulturi.

C

CIZELIRANJE – umjetnička dorada (najčešće ručna, rjeđe strojna) medalje ili sličnih djela umjetnosti ili umjetničkog obrta. Nužna je nakon lijevanja ili primjene drugoga primarnog postupka. Rade je autori, ali i cizeljeri.

E

EGZERG (ODSJEČAK) – medaljerski pojam što označuje polukružno polje na medalji, dobiveno, najčešće, linijom koja razdvaja ikonički (gornji) i tekstualni dio aversa ili reversa. U egzerg se obično upisuje datum ili sličnu tekstualnu poruku. Pri artikulaciji polja medalje najčešći i najuobičajeniji postupak.

F

FIDEM – Federation Internationale de la medaille (Međunarodni savez za medalju) Pariz. Prvi značajan prodor hrvatskih medaljera na izložbe FIDEM-a zbio se 1963. godine u Den Haagu.

FILIGRANARSTVO – (lat. filum = nft i granam = zrno) umjetnički obrt u kojem se izrađuje ornamentalni nakit od zlatnih i srebrnih žica. U Dalmaciji se – pod utjecajem Bizanta – razvija već od IX. i X. stoljeća.

G

GALVANSKA MEDALJA – medalja dobivena galvano-plastičkim postupkom, odnosno pokrivanjem kovinske osnove medalje finalnom kovinom, otopljenom u tekućini (galvanskoj kupki) primjenom postupka elektrolize. Sličan postupak primjenjuje se i pri pozlati ili po-srebrivanju medalje.

GEMA – (lat. gemma) dragi ili poludragi kamen umjetnički obrađen, najčešće s portretnim motivom u izuzetnoj minijaturizaciji. Minijaturi-zacijom, pripisivanom vrijednošću i (često) magijskom konotacijom, jedan je od anticipatora kasnijega medaljerstva. l danas se pojavljuje kao dio medaljona ili kao medaljon (franc. camee= kameja).

GILUŽIRANJE – postupak pri emajliranju, što omogućuje da se ispod prozirna emajla prepozna podlogu od kovine i osobitu strukturu te podloge.

GRAVIRANJE, GRAVERI – (franc. gravure) urezivanje znakova ili likova dubljenjem tvrde površine (kovine, kamena, drva…) mehaničkim postupkom (dubačem, dlijetom, nožem…) ili kemijskim postupkom -jetkanjem. Postupak je poznat od paleolita (špiljski crteži, petroglifi, tj. motivi urezani u kamen, hijeroglifi…). Danas graveri primjenjuju i odgovarajuće strojeve (pantograf).

GRB – amblem kojim se označuje osobu, obitelj, porodicu (plemstvo), pokret, grad, državu… Pojavio se prvi put 1099. godine u Križarskom ratu. Čest je simbol na medaljama – još češći na novcu. U povijesti se je najprije pojavio na štitu, zatim na pečatima, a od 1140. na novcu. Osobite ikonografske norme grbova proučava heraldika.

l

IKONA, IKONIČNOST – (grč. eikon = slika) prvotno je pojam »ikona« označivao svaku sliku, a potom samo religijsku, koja se je morala podčinjavati strogima ikonografskim normama. Stoga i pojam »ikoničnost« označuje slikovnost u širem, ali i likovnu standardizaciju u užem smislu, pri čemu slika dobiva značenje slikovnog znaka.

IKONOGRAFIJA – u doslovnome smislu opis jednoga slikovnog sustava. U širemu smislu sam taj sustav, kao i znanost koja se bavi sustavima likovnih znakova ili slika sa svojstvima simbola.

INKRUSTRACIJA – (lat. incrustratio = umetanje) tehnološki postupak u umjetnosti ili umjetničkom obrtu kojim se postiže osobit estetski učinak utiskivanjem skupocjena materijala u jednostavnu podlogu. U tehnologiji inkrustriranja kovine emajlom (franc. email) na kovinu se nanosi prah silikata, fluorida, boraksa i kovinskih oksida, što ih se na temperaturi od 700 do 900 stupnjeva Celzijevih tali, povezuje s podlogom i daje odgovarajuću boju, te učin prozirne ili neprozirne glazure.

J

JEDNOSTRANA MEDALJA – medalja koja posjeduje samo avers, dok je ploha reversa ikonički i tekstualno neiskorištena. Avers tada, najčešće, preuzima ifunkciju reversa. Medalje su, u pravilu, dvostrane, dok su plakete, u pravilu, jednostrane.

K

KARTUŠE NA MEDALJI – (fran. cartouche) kao grafički način markiranja važnoga dijela teksta kružnim ili ovalnim razgraničenjem u odnosu na ostali tekst pojavljuju se već u starome Egiptu (rozeta -1. stoljeće prije Krista), te u strukturi medalje imaju i demarkacijsku, i markira-juću ulogu.

KOLAJNA – tradicionalni naziv za medalju s kvačicom ili ušicom, uz pomoć koje se pričvršćuje na vrpcu. U užem smislu kolajna je niži rang odličja (u odnosu na orden) za (najčešće) vojne zasluge.

KOVANA MEDALJA – medalja dobivena kovanjem (vidi punca).

L

LANAC, REKTORSKI, DEKANSKI… – svečani lanac, sastavljen od medaljona s osobitima motivima, što ih dekan ili rektor, po tradiciji, stavlja ritualno oko vrata u svečanim prigodama.

LEBDJELICE – taktili ili medalje koje nisu predviđene za oslanjanje na podlogu, nego slobodno lebde u prostoru, obješene o tanku nft.

LIJEVANA MEDALJA – medalja dobivena izlijevanjem u kalupu od pijeska.

M

MAGIJA – rituali, drevni ili drevnoga podrijetla, kojima se osobitim postupcima, uz pomoć (magijskih) predmeta nastoji utjecati na iracionalne sile. Magija je u osnovi brojnih rituala suvremene civilizacije – i religijskih i svjetovnih. Medaljerski rituali, djelomice, potječu od te davne geneze.

MALA PLASTIKA – kiparska djela osobitog izraza, veličina kojih (visina, širina, dubina) ne premašuje 30 centimetara.

MEDALJA – (franc. medaille) metalna pločica, okrugla oblika, veličinom prilagođena ljudskoj ruci ili oznakovljenju poprsja, dobivena lijevanjem, kovanjem ili graviranjem koju se, kao počasnicu, ritualno uručuje zaslužniku kao simbol njegovih zasluga. Postojala je već u rimskoj kulturi, dok se suvremena medalja pojavljuje 1438. godine, kad je njome počašćen bizantski car Ivan VIII. Paleolog. Autor joj je bio Pisanel-lo, a prvi hrvatski medaljer, Pavao Dubrovčanin, izrađuje prve medalje petnaestak godina poslije. U širem smislu, medaljom se smatra svaku počasnicu, bez obzira na oblik: plakete, stajaćice ili taktili (vidi tipologija medaljerstva, te tjelesne zone).

MEDALJERSKI MATERIJALI – klasični medaljerski materijali bijahu zlato, srebro i bronca. Danas se u medaljerstvu rabi brojne slitine: uz broncu (2-6 posto kositra 1 posto cinka i 93-97 posto bakra), također i elektron (70-75 posto zlata i 25-28 posto srebra), mjed (bakar i cink, uz manje količine drugih kovina), silumin (aluminij i silicij, uz dodatak mangana i drugih kovina), tombak (72-90 posto bakra, uz cink), te, kao relativno čiste kovine, cink, kositar, olovo i željezo. Od prirodnih materijala u medaljerstvu se još susrećemo i s kamenom i terakotom, od tehnološki dobivenih – sa staklom i (sve češće) poliesterom, a od materijala biološkog podrijetla – s drvom (šimšir, ebanovina i, općenito, sve vrste tvrdoga drva) i bjelokosti. Potonje se najčešće rabi pri izradi medaljona. Zastupljenost i odbir materijala ovisi o željenu učinku, otpornosti, te o materijalnim i tehnološkima mogućnostima autora.

MEDALJERSTVO – sveukupnost medaljerske produkcije, uz prateću tehnologiju i stručnu suradnju jednoga autora, jedne nacionalne kulture ili svijeta.

MEDALJOGRAFIJA – disciplina koja, po određenim normama i meda-Ijerskom pojmovniku, opisuje medalje.

MEDALJON – manja, u pravilu intimna, medalja koju se nosi oko vrata kao vrstu medalje, kao amulet ili kao nakit.

MONETA – (lat. moneta = kovanica, kovani novac) danas kovani novac. Formalno, oblikom, materijalom i strukturom (avers – revers) bio je uzorom medalji.

O

OBLIK – (vidi tipologija medaljerstva)

ODSJEČAK – (vidi ORDEN – institucionalizirano priznanje za zasluge (u prvome redu vojne, a danas i civilne), veličinom i oblikom srodno medalji, a stavlja ga se na prsa. Kao odlikovanje, pojavljuje se sredinom XVIII. stoljeća (1748.) u doba carice Marije Terezije. Prethodio mu je nagradni zlatni novac, te »Ritterorden« kao znak pripadnosti jednomu viteškom redu.

P

PATINIRANJE – (prema lat. patina = zdjela, tava) umjetni postupak kojim se na medaljama (i drugim predmetima) primjenom kemijskoga postupka dobiva odgovarajuću boju površine: prirodna patina bronce, nastala oksidacijom, jest svjetlozelena.

PEČAT – kao oznaka vlasništva, zatim identiteta, a poslije i znak autentičnosti dokumenata, razvija se već od staromezopotamskih kultura. Razvio je osobitu ikonografiju i strukturalno – obavijesne norme. Njima se bave sfragistika ili sigilografija. Zbog svoje lapidarnosti i ikono-grafske bliskosti s medaljama, čest je atribut u medaljerskoj simbolizaciji.

PEKTORAL – (lat. pectus, pectoris = prsa) magijska ili počasnička relikvija koju, u obliku ploče na lancu, nose dostojanstvenici obješenu oko vrata. Lanac ima svoju genezu u pektoralu.

PLAKETA – (franc. plaquette) mali pločasti reljef, najčešće pravokutna oblika (ili okruglog, ali je tada znatno veći od medalje) koji ima poča-sničku ili srodnu ulogu. U početku je razumijevao apliciranje. Kao oblik spomenice, ili počasnice, pojavio se u Francuskoj potkraj XIX. stoljeća.

POLIRANJE – (lat. polio = gladiti) jedan od završnih postupaka u tehnologiji izrade medalje. Primjenjuje se nakon dzeliranja, kada se želi dobiti glatku površinu visoke blistavosti.

PUNCA – (lat. punzone) alat za kovanje novca ili medalje, odnosno čelični pečat na kojemu je negativ reljefa što će biti utisnut na avers ili revers (za dvije strane nužne su dvije punce). Danas se puncu češće naziva, jednostavno, »alatom«. Punca je, također, pojam kojim se označuje vrlo sićušan znak, utisnut na površinu medalje, što potvrđuje propisanu čistoću kovine.

R

REDUCIRANJE – tehnološki postupak kojim se, uz pomoć stroja za reduciranje, od većeg modela dobiva manji, prema željenu omjeru.

REVERS – (lat. reverti= vraćati se) druga strana medalje, nasuprot aver-su. »Naličje« medalje. Najčešće sadrži simboličku kompoziciju, koja osnovno značenje (aversa) dopunjuje suznačenjima, konotacijama. U pravilu ima snažan afektivni naboj, ili dopunjuje obavijest.

S

SIGNATURA, SIGNIRANJE, SIGNUM – (lat. signare = označivati, bilježiti) označivanje autorstva znakom – najčešće stiliziranim monogra-mom kao autorskim potpisom – »signumom«.

SIGILOGRAFIJA – (lat. sigillum = pečat, i grč. gra/b = pišem) znanost o pečatima. Pečati se pojavljuju kao jedan od češćih medaljerskih simbola.

SKULPTURALNA SPOMENICA – osebujan oblik minijaturne spomenice, s medaljerskom funkcijom i značenjem, no slobodna vertikalna oblika. Kao skulptorsko-medaljerska kategorija potječe od Ž. janeša.

SPOMEN-PLOČA – ploča s tekstom, ponekad i reljefom, pričvršćena na zgradu, stijenu ili tlo, kako bi označila mjesto i važnost nekoga povijesnog događaja. Postoji od antike. Prethodnica je plakete (koja, međutim, nema obilježje javnoga i statičkog, nego komornoga).

STAJAĆICA – noviji tip medalje ili medaljoidne spomenice, s malim postoljem što je održava u okomitu položaju.

T

TABULA – (ploča) antički (rimski) naziv za spomen-ploču toga doba. Značenje je u to doba bilo i šire (zavjetna pločica, pločica za pisanje, ploča sa zakonima, itd.).

TAKTIL – medaljoidni oblik spomeničke plastike, namijenjen i taktilnom doživljavanju u šaci, a ne samo vizualnom.

TIPOLOGIJA MEDALJERSTVA – može biti utemeljena na različitima mjerilima, te su stoga i tipološke klasifikacije medaljerstva različite. Prva Medalja je tipologija formalna i utemeljena na obliku. Razlikujemo medalju (dvostranu, rjeđe jednostranu), plaketu, stajaćicu, skulpturalnu spomenicu i taktil. Tehnološka klasifikacija poznaje kovanu, lijevanu galvansku i graviranu medalju, uz još neke rjeđe tehnološke postupke. Po naravi počasti što je se medaljom odaje nekoj osobi, asocijaciji (radnoj, političkoj, vjerskoj i si.) ili događaju, medalje mogu biti: memori-jalna, komemorativna, jubilarna, sakralna, vojna, sportska, gospodarska, privatna i si. U pravilu je prigodnica i počasnica.

TJELESNE ZONE (MEDALJERSKA SEMANTIZACIJA) – vrlo rano, na temelju bioloških funkcija određenih tjelesnih zona i nagonskoga osjećanja njihove naravi i značenja (intimnosti, radne funkcije, obrambene i si.) te zone (prsa i vrat, ruka…), dobivaju određeno i vrlo naglašeno značenje. Medalju se ugrađuje u taj prirodni sustav značenja oblikom i veličinom, te ritualom kojim je se promiče.

Z

ZNAČKA – jednostavan, malen, najčešće kovinski znak, što ga se nosi na prsima (u zapučku, na reveru…), ima simboličko značenje (opredjeljenja za određenu ideju i si.), ali ne vrjednuje posebno pojedinca koji ga nosi.

Ž

ŽETON – (franc. jeton) kovinska ili plastična pločica, najčešće okrugla oblika, s reljefom ili nekom drugom oznakom (bojom i si.), što interno (u određenom klubu, igračnici i si.) služi kao zamjena za novac. Postoji i telefonski žeton, žeton-ulaznica i drugo. Vrlo malena medalja nije žeton.